Nakon što smo ovo proljeće završili s florističkom analizom, pri čemu smo otkrili da je područje Marjana daleko bogatije nego se ikad mislilo, nastavljamo suradnju sa Splitskim skautskim zborom i Prirodoslovnim muzejom. Kartiranju vegetacije priključit će se učenici V. gimnazije Vladimir Nazor.

Na sličan način kojim pojedinačno imenujemo sastavnice flore – stabla (bor, tamaris, smokva) i ostale biljne vrste (tratinčica, kadulja, oman), imena dajemo i za šire pojmove unutar znanosti o vegetaciji: šuma, travnjak, makija itd.

Stanje zelenog pokrivača može se komentirati analizom pojedinačnih komponenti koristeći – među ostalim – biljke kao indikator općih okolišnih uvijeta, kao i razine utjecaja čovjeka za isti taj okoliš. Kao i kod ostalih bioloških sistema, radi se o prostorno i vremenski dinamičnim cjelinama, dok se mijene u njihovoj dinamici promatraju kroz promjene u sastavu biljnih vrsta te strukturi vegetacije.

Promatranje biljnih zajednica kao osnovne jedinice proučavanja unutar znanosti o vegetaciji naslanja se na znanje o flori, dok se klasifikacija staništa u dobroj mjeri nastavlja na spoznaje o vegetacijskim komponentama.

Često se brkaju pojmovi tzv. realne vegetacije s potencijalnom vegetacijom određenog područja: prva se odnosi na postojeće stanje, dok se druga bazira na pretpostavkama o zelenom prekrivaču, kakav bi danas bio bez utjecaja čovjeka.

Snimak vegetacije je osnova za stvaranje vegetacijske karte, a odnosi se na listu biljnih vrsta složenu u tabelu prema pripadnosti pojedinim biljnim zajednicama. Pri ovakvom „snimanju“ terena od iznimne su važnosti i podaci o prekrivenosti terena prema pojedinim slojevima u vegetaciji (sloj stabala, grmlja i zeljanica), te razina prisutnosti pojedine biljne vrste unutar odabranog područja za snimak.

Odabrane površine za snimanje moraju biti homogene, a ovisno o tipu vegetacije ne bi se smjelo snimati manje površine od tzv. Minimum areala: ovaj primjerice iznosi 5m2 za suhi travnjak, 15m2 za ruderalnu vegetaciju, 40m2 za makiju, 100m2 za šumu itd. Metoda snimanja vegetacije nazvana je prema začetniku europske znanosti o vegetaciji Josias Braun-Blanquetu.

Vegetacijska karta podloga je za bilo kakvo planiranje unutar zadaća krajobraznog uređenja: ona među ostalim daje uvid u rijetke i zakonom zaštićene vegetacijske komponente krajobraza (uz prethodno poznate lokacije pojedinih zaštićenih biljnih vrsta), te razinu antropogenog utjecaja na pojedine površine. Izrađuje je botaničar-biolog sa specifičnim znanjima i iskustvom u kartiranju vegetacije.

Na osnovu ovakve podloge mogu se vršiti kratkoročna i dugoročna predviđanja promjena u zelenom pokrivaču. One se koriste u gotovo svim granama privrede i znanosti vezanim uz prostor: poljoprivredi, šumarstvu, rudarstvu, kao i hidrologiji, urbanoj ekologiji itd.

https://slobodnadalmacija.hr/split/istrazivaci-pronasli-pravo-blago-u-splitskoj-park-sumi-na-marjanu-zabiljezeno-cak-800-biljnih-vrsta-dok-ih-cijela-velika-britanija-ima-samo-1500-1110412