Stabla u parkovima

Split se nalazi u mediteranskom pojasu, pa nas stoga ne treba čuditi česta prisutnost vazdazelenih stabala u gradu. Čempresi, borovi, masline, lovori, česmine i tobirovci čine gotovo polovinu svih splitskih stabala. S druge strane, najčešće stablo koje ovdje srećemo jest košćela: gotovo četvrtina ukupnog broja. Kao karakteristična biljka submediterana (hladniji, kontinentalni pojas) ona očigledno dobro podnosi kasne proboje bure i nagla zahlađenja, ali i izrazito visoke temperature. Isto tako, dokazano je otporna na surove uvjete gradskih ulica, pa je oko tri četvrtine svih drvoreda izgrađeno baš s njom. Kako ne bi došlo do stvaranja monokulture, u posljednje vrijeme počeli smo za ovu svrhu koristiti stabla lipe.

Stabla u Splitu uglavnom su srednje visine (uz iznimke golemih platana, nekih borova, čempresa i brijestova) zbog nepogodnih uvjeta za rast: s jedne strane plitko tlo na nepropusnom flišu, s druge strane povremeni izrazito jaki prodori bure i juga.

Grmovi su u našem gradu još u većoj mjeri „mediteranski“ jer tri četvrtine ukupnog broja nose samo četiri vazdazelene vrste: oleandar, lempirika, lovor i tobirovac. Najviše imamo oleandara i to pogotovo na mjestima nekadašnjih močvara (Poljud) s izdašnim podzemnim vodotocima, dok nešto rjeđa lempirika svakako mora biti vrijedna svake zaštite jer se radi o biljci koja je inače sastavni dio šuma česmine (pogledaj Marjan).

Na području urbane zone grada možemo pronaći i brojne kuriozitete: preko stotinu godina stare palme vašingtonije, stara stabla judića, rogača, brijestova, pa čak i tise. Ipak, iz kuta gledanja arborista, jedno stablo zaslužuje posebnu pažnju: Hajdukova murva!

06.05.2020

Povratak na članke