Koncept ozelenjavanja ovog vrijednog prostora vođen je dvjema osnovnim zamislima: s jedne strane se u planiranju nastojalo u što većoj mjeri poštovati izvorni projekt, a s druge predvidjeti dugoročni razvoj u smislu kreiranja tzv. ekstenzivnog vrta.

Izvorni projekt sadržavao je unutar sveobuhvatnog uređenja stadionskog prstena mnoge elemente koji su vremenom iz ovog ili onog razloga izbrisani. U prostornim promjenama ostali smo bez dobro odgojenog stabla bora na sjeverozapadnom rubu, kao i bez nekih drugih stablašica i grmova. U projektu smo se stoga odlučili vratiti barem ključne zelene elemente poput grmova i prekrivača tla, te spomenuto izgubljeno soliterno stablo.

Ekstenzivni dio vrta osmišljen je kao odgovor na sve učestalije planiranje i izvođenje intenzivnih vrtova u Splitu (uvik kontra!), a prema trendu koji se ubrzano širi europskim metropolama. Naime, naspram uredno pokošenim, gotovo monokulturnim travnatim površinama, redovito opskrbljenim sustavima navodnjavanja, na ovom mjestu nakanili smo pružiti priliku u mnogočemu životnijim i prirodnijim zajednicama koje podržavaju puno veći broj biljnih, ali i životinjskih vrsta. Za primjer, gotovo sva europska važna društva za hortikulturu ili zaštitu prirode vode računa o pčelama kao indikatorima zdravog okoliša, pa slijedom ovakvog razmišljanja preferiraju održavanje zelene podloge na način da podržava, a ne odbija njihovo prisustvo.

Nedugo nakon sadnje čempresa, bajama, borovica, dunjarica i oleandara – koji će kroz nekoliko godina osvojiti glavninu površina – na terenu su se spontano pojavile mnoge biljne vrste čiji probir vršimo prema uputama nadležnih ustanova za zaštitu prirode. Invazivne strane odstranjujemo, dok preferiramo domaće dalmatinske biljke. Za sada možemo govoriti o pojavi tridesetak lokalnih vrsta (od maka do koromača, dvoredca, dimnjače, cikorije itd.), a dvije možemo istaknuti kao vrste od posebnog značaja zbog njihovog upisa na Crvenu listu zaštićenih biljnih svojti u Republici Hrvatskoj.

Veliki kokotić (Delphinium peregrinum) strogo je zaštićena vrsta s razmjerno visokom razinom ugroženosti. Obzirom na prisustvo nekoliko jedinki ove jednogodišnje biljke u Parku, košnju dijela terena na kojem obitava prilagodit ćemo njegovoj fenologiji (razdoblju cvatnje). Naša je zakonska obaveza spriječiti i prijaviti bilo kakvu ugrozu za tu biljku, jer se svjesno uklanjanje kažnjava visokim novčanim kaznama. Nepotrebno je naglašavati da se ovakva vrsta suhih travnjaka ne bi ni pojavila unutar intenzivno navodnjavanog travnog tepiha. Druga biljka, starkalj (Ecballium elaterium), nižeg je stupnja ugroženosti, ali svejedno strogo zaštićena kod nas, dok se primjerice u Sloveniji vodi kao izumrla.

Kao botanički kuriozitet možemo navesti i jednu vrstu kozlinca (Astragalus hamosus) za čiju potvrdu pojave imamo tek nekoliko nalazišta u Splitu (Ruščić, Urbana flora Splita, 2002.) i to na najprirodnijim površinama unutar grada – Marjanu i Duilovu.